Onaj tko ne živi u prirodi taj ne može ni spoznati koliko dragocjen može biti cvijet koji se nudi ljepotom nebu i čovijeku. Njegovu ljepotu čovjek je već sakrio brzim cestama, jer rijetki se zaustavljaju pored ceste da bi se divili prirodi sve dok ne stignu na zadani cilj, a to većinom nije priroda do vremena godišnjih odmora.

U toj istoj prirodi na padiname Učke pričali su mi anđeli svoje priče kako pomoći sebi, čovjeku, kako razgovarati sa drvećem i cvijećem. Rekli su mi da je to veliko bogatstvo koje mi se daruje, ne samo meni već i drugim ljudima i da prema tom bogatstvu budemo marni. Rekli su mi da pričam o tome, pišem priče, učinim svoj mali doprinos, čin poštovanja prema okruženju. Skupljam suho drvo, pokupim smeće, praznu plastičnu bocu i uživam u šumi. Što možete učiniti vi, mi?

Neki dan sam dobila elektronsku poštu o gradnji tvornice koja me i potaknula da napišem ovo. Nemojte misliti da ja imam nešto protiv kapitala (iako ga nemam), dapače. bogati ljudi mogu mnogo toga učiniti za prirodu i čovijeka. Ako već grade nove tvornice neka misle na zdravlje čovijeka i prirode. Ljuta sam ako se to ne čini , ljuta sam što se sustavno uništava ono što nam je Priroda darovala ili se bar ponašamo prema tom bogatstvu nemarno. Zamislite da su naši djedovi tako se ponašali, što bi nam ostavili?! Što ćemo mi ostaviti našoj djeci? I mali korak može postati veliki. I mala odluka ima dalekosežne posljedice. Zaštitimo naša prirodna bogatstva, ne dozvolimo da pohlepni pojedinci prodaju ga u bescjenje trpajući pohlepno novčiće u đepove, ne misleći na nikoga čak ni na sebe. Jer poslije potrošenih novčića ostaje okruženje.

Da li ćemo zbog pasivnosti gledati kako u budućnosti zbog našeg nemara našoj djeci u nasljeđe ostaje goli beton i uništena priroda. Je li to nasljedstvo današnjeg čovjeka?

Nisam bespomoćna, niste ni vi. Moj glas kao i vaš puno vrijedi. Probudimo se, zaštitimo plodna polja i livade, zaštitimo naše vode da bi naše tijelo zdravo živjelo, da bi naši potomci mogli cvjetove gledati. Ja nisam protiv gradnje cesta, tvornica, ali ako se okolina uništava, truje, protiv takvog nemara jesam i mislim da bi svaki savjestan čovijek trebao biti protiv toga. I nekad se gradilo, ali uz svaku kuću su uređeni parkovi (pogledajte ljetnikovce, kuće su imale velika dvorišta...) i tvorničari, (kapitalisti kako smo u školi učili) su kod gradnje novih objekata veliku pažnju posvećivali okolišu, uređivali parkove A danas se grade 'zidovi' bez kraja i konca, s par lončanica na prozorima. Mala čežnja ljudske duše za prirodom i parkovima završila je u malim lončanicama. A danas (što će tek biti sutra) u velikim dnevnim gužvama gradova u limenim ljubimcima ne može se dogoditi da vam pogled padne na park, već na rijeku automobila koji vas ljute i koje vi ljutite.

Zaštitimo okoliš, razmišljajmo o zdravom okolišu. Učinimo to! Ako to ne učinimo danas, ne sutra, doći će vikendi kada nećemo imati gdje prošetati. Zdrav okoliš je i naše zdravlje. Promislite i zamislite se nad ovim tekstom. Ništa više ne tražim.